Zbog svog položaja, svoje povijesti i velikog akvatorija, otok Murter je jedan od najposebnijih hrvatskih otoka. Iako premošćen, zbog gospodarskog posjeda na susjednim otocima, Murter po svojoj organizaciji života i trajanja predstavlja otok nad otocima. Otok je podijeljen u dvije općine: veću, Murter, sa samo jednim naseljem i manju, Tisno. Iako su stanovnici Murtera još od utemeljenja općine Tisno u XIX. st. tražili svoju posebnu općinu, ta im se želja ostvarila tek 1999. Budući da se općinske granice uglavnom poklapaju s katastarskim, pripadaju joj i Kornati te najveći dio otoka uz obalu. Zbog toga je općina Murter najveća otočna općina na Mediteranu, općina s preko 160 otoka i s obalnom crtom dugom gotovo 400 km.
Na poluotoku Gradini nalaze se ostaci jedne od najvećih gradina na tlu južne Liburnije, a u njezinu podnožju i uz obalu ruševine antickog grada Colentuma. Colentum je i najstarije ime otoka. Spominju ga Ptolomej i Plinije u I. stoljeću, te kozmograf iz Ravennne u VII. Porfirogenet u X. stoljeću ne navodi Colentum, što znači – s obzirom na upućenost Cara u prilike na obali i otocima – da je tada već prestao postojati. Teško je sa sigurnošću utvrditi kada Hrvati prvi put stupaju na otok. Prema nalazima materijalne kulture i prema jezičnim ostacima u toponimima, to je bilo vrlo rano, no prvi pisani spomen imena je iz 1285. “Župa Srimac ima g. 1298. sela: Veliko selo (Villa magna) i Jezera na Murteru, te Žirje i Zlarin” – tvrdi don Krsto Stošić.
Novo naselje Srimac, Hrvati su u duhu svog shvaćanja i iskorištavanja prostora na otocima, podigli dalje od mora, na pristranku, uz rub plodnog polja i u podnožju Vršine i Raduča, s kojih se moglo kontrolirati stanje na moru i prijetnje koje su s njega dolazile. Nekako istodobno (1318.) na prvim pomorskim kartama prvi put se spominje i ime Mortar, kasnije u duhu lokalnog govora oblikovano u današnji oblik – Murter. Oba imena su postojala su u upotrebi dugi niz stoljeća, dok konačno nije pobijedio današnji oblik. Zbog velike blizine kopna otok se za prodora Turaka u zaleđe toliko napučio da svojim malim obradivim površinama nije mogao hraniti sve svoje stanovništvo. Zato Murterini početkom XVII. stoljeća stupaju u kolonatski odnos sa zakupcima kornatskih pašnjaka, a u tom su svojstvu ostali sve do njihova otkupa u drugoj polovici XIX. st. Od tada su njihovi vlasnici. Do 1952. otočje je bilo u administrativnoj i katastarskoj općini Sali, a od tada u općini Tisno, zatim Šibenik, pa opet Tisno i konačno, od 1999. u općini Murter. Ni prošlost ni sadašnjost Murtera ne mogu se razumjeti bez poznavanja prilika u Kornatima i mjesta koje su u životu Murterina oni imali, a imaju i danas. Prva i najvažnija činjenica je da je golemi kornatski posjed zaustavio emigraciju u trenutku kada je većina hrvatskih otoka, zbog propadanja vinogradarstva, doslovno opustjela. Druga je urbanizacija samoga mjesta. Nakon kupnje Kornata Murter se širi prema moru i uvali Hramini, koja postoje kornatski terminal, s najvećim brojem mula usuho. Današnjim rječnikom rečeno – prva prava jadranska marina XIX. stoljeća.
S obzirom da se do prekomorskog posjeda moglo doći samo morem, dotadašnji su se težaci morali prometnutni u pomorce i ribare, zidare i kalafate. No, oni su prije svega ostali izvrsni maslinari s golemim maslinikom razbacanim na stotinama otoka. Zbog toga je 1911. udruženim snagama mještana sagrađena tada najveća tvornica za preradu ulja na Jadranu.
Iako ruralno naselje, Murter je u svom trajanju zapoceo, njegovao i očuvao visoke standarde kulturnog, osobito pučkog i duhovnog izražavanja. Najprije vrlo ranim osnivanjem Pučke škole (1845.), zatim utemeljenjem jedne od prvih čitaonica na hrvatskom jeziku u Dalmaciji (1866.), pokretanjem crkvenog pjevačkog zbora (1900.) te djelovanjem amaterskog dramskog ansambla (od 1922.). Osobito je obilježje mještana druželjubivost, otvorenost, ljubav prema pjevanju i dramskom izražavanju.
Veliki i šaroliki akvatorij, umijeća i obrti te pučki i duhovni oblici izražavanja pripremili su Općinu Murter za posao svih poslova, za djelatnost koja objedinjuje i tradiciju i suvremenost, pojedinačno i globalno, staro i novo, prirodno i ljudsko – za turizam.
